Bitka za Vukovar

Bitka za Vukovar trajala je u vremenu od 24.08.1991. godine do 20.11.1991. godine

CILJ OPERACIJE

Cilj napada JNA na Vukovar je u samom početku bilo osvajanje grada brzom akcijom. Kako grad nije pao, sredinom mjeseca rujna (nakon blokadi vojarni JNA u Hrvatskoj) pokrenuta je velika akcija koja je za cilj imala slamanje hrvatske obrane i cijepanje Hrvatske na tri dijela.

Po procjeni većine vojnih stručnjaka, inzistiranje na osvajanju samog grada, bila je pogubna odluka tadašnjeg vrha JNA. S druge strane, cilj branitelja grada bila je obrana svojeg ognjišta, svoje kuće i svoje ulice te obrana oko 15000 civila koji su se u trenutku sukoba zatekli u gradu, od koji je bilo oko 3500 djece.

ISHOD OPERACIJE

Nakon tromjesečnih borbi grad je pao i snage JNA su ga uspjele zauzeti. Opseg razaranja je bio ogroman. Ipak, unatoč padu grada, JNA je imala teške gubitke u okolopno - mehaniziranim sredstvima te u ljudstvu, a moral je pao na vrlo niske grane. S druge strane, branitelji Vukovara su pokazali kako je moguća uspješna borba protiv JNA i s malo oružja, te su tromjesečnom koncentracijom postrojbi oko grada omogućili ostatku Hrvatske da se pripremi za obranu.

POSTROJBE

Hrvatska vojska
Može se reći kako je u kolovozu, s početkom borbi u Vukovaru, bilo oko 800 pripadnika MUP-a Vukovar i Varaždin, NZ Vukovara, 4. bojna 3. "A" brigade ZNG, skupina 1 "A" brigade ZNG, te skupina HOS-a. Postupnim pritjecanjem oružja broj branitelja je narastao na oko 1800 do najviše 2000 ljudi u samom gradu, dok ih je na cijelom bojištu bilo najviše 6700 pred sam pad grada. Ukupan broj oklopno mehaniziranih sredstava također pred sam pad grada na cijelom bojištu bio je: 26 tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, 1 VBR te 68 minobacača. Dana 25.09. od pripadnika naoružanih postrojbi u Vukovaru oformljena je 204. brigada HV (u službenim dokumentima HV vodi se kao 124. brigada HV).

Agresorska vojska
Organizacijski JNA je odredila dvije operativne grupe za napade na istočno - slavonskom i baranjskom brojištu. OG " Sever " i OG " Jug "

OG " Sever "

  • 453.mbr ( Sremska Mitrovica ) bez 1. i 2. mb - 12. K
  • 211. okbr ( Niš ), bez 3. okb - Niški korpus
  • Gardijska mtbr ( Dedinje ), bez 1. okb - Samostalna
  • Tenkovska četa iz 51. mbr ( Pančevo ) - 24. K
  • dijelovi 36. mbr ( Subotica ) - 12. K
  • 16. artiljerijski puk ( Ruma ) - 12. K
  • 18. mtbr ( Novi Sad ) - aktivna na borbama oko Borovog Naselja - 12. K
  • 12 mbr ( Osijek ) - aktivna na borbama prema Osijeku - 17. K

OG " Jug "

  • 1. i 2. mb/453 mbr - 12. K
  • 3. okb 211. okbr - Niški korpus
  • 1. okb Gardijske mtbr - Samostalna
  • Mehanizirana četa bez voda, 1. okb/1 gmbr ( Voždovac, Beograd ) - 1. K
  • 1. okb/544. mtbr ( Šabac ) - 12. K
  • Artiljerijski puk ( Kragujevac ) - 1. K
  • 3. gmbr ( Požarevac ) - orjentirana prema Vinkovcima i Vukovaru - 1. K
  • 2. gmbr ( Valjevo ) - aktivna na blokadi i zauzimanju Iloka - 1. K
  • 252. okbr ( Kraljevo ) - aktivna na obrani, orjentirana prema Vinkovcima - 37- K
  • 20. partizanski divizijun - 1. A
  • 46. partizanski divizijun - 1. A

Uz ove redovne sastave JNA, u obje grupe aktivne su i samostalne jedinice protuoklopne atriljerije, jedinice PVO, inžinjerije, veze, ABKO i pozadinske jedinice. Njima svima priključene su i jedinice TO te raznorazne dobrovoljačke jedinice.
Popunjenost brigada JNA je na 70 - 75 %, uz vršenje smjena svakih 45 dana.NA VRH

Svim ovima jedinicama zapovjedaju:

  • Štab Vrhovne komande
  • Komanda 1. armije
  • Štab TO Srbije
  • Komande korpusa
  • Lokalni zapovjednici dobrovoljačkih paravojnih formacija


Zbirno gledano, agresorska strana u napadu na Vukovar raspolaže sa:

  • Jedinice JNA
  • Redovne jedinice aktivnog i pričuvnog sastava
  • Jedinice TO
  • Dobrovoljačke jedinice brz političke pripadnosti
  • Dobrovoljačke jedinice organizirane od strane političkih stranaka u Srbiji i pobunjenih Srba u Hrvatskoj
  • Lokalne jedinice srpskog stanovništva "Branioci ognjišta"

Od toga JNA djeluje sa:

  • Motoriziranim jedinicama
  • Mehaniziranim jedinicama
  • Oklopnim brigadama ili njihovim dijelovima
  • Više artiljerisjkih divizijuna od 105 do 155 mm
  • 4 minobacačke baterije od 120 mm
  • Baterije VBR-ova
  • Protuoklopni divizijuni
  • Protuzrakoplovni topovi u gađanju ciljeva na zemlji
  • Veza
  • Inžinjerija


Što sve zajedno daje slijedeće brojke:

  • 30.000 vojnika stalnog sastava,
  • oko 1.600 oklopnih borbenih vozila,
  • 980 oruđa zemaljskog topništva,
  • 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima

PRITISKOM NA TIPKU "HOME" NA TASTATURI VRAČATE SE NA VRH ČLANKA

GUBICI

Hrvatska strana
Ukupan broj stradalih vojnika HV procjenjuje se na oko 2500, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko njih 600 ubijeno je nakon pada grada, a ostalih 1000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara. (Prema hrvatskim izvorima, objavljenim od Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija 2006 godine, a koje su prikupili vukovarski branitelji, Hrvatska je izgubila 879 vojnika, dok je 777 ranjeno u samom gradu.) Oko 7000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci. Ranjeno je 2500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.

Agresorska strana
Ukupan broj stradalih vojnika JNA i pridruženih paravojski na širem području Vukovara procjenjuje se do 6 000 poginulih, do 15 000 ranjenih te između 400 - 600 uništenih i onesposobljenih tenkova i oklopnih vozila, oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera. Brojke vjerojatno nisu više, ali koliko je točno vojnika poginulo na širem prostoru oko Vukovara nije poznato nego se radi o procjeni napravljenoj s hrvatske strane. Gubitci JNA i paravojske u direktnim napadima na grad vjerojatno nisu viši od 2500. Srpski izvori navode najvišu brojku od 1200 "vojnika i oficira". Obzirom na veliki nesrazmjer u brojkama, očito je kako ti podaci trebaju povijesnu analizu i raščlambu.

Primjerice, prema pukovniku JNA, Aleksandru Jovanoviću, u knjizi "Poraz, Koreni poraza", on navodi slijedeće gubitke:

  • 1. K - 142 poginula
  • 12. K - 101 poginuli
  • Jedinice TO i dobrovoljaca - 491 poginuli
  • Samost. Gard. mot. br. - 162 poginula


Uz to navodi da je ranjenih bilo za oko 5 do 6 puta više od poginulih.
Međutim, u njegovoj rasčlambi nedostaju gubici 17. K, 24. K, 37. K, jedinica Niškog korpusa, jedinica Obrane Beograda, koje su sve sudjelovale u višemjesečnim borbama oko Vukovara i nevjerovatno je onda da niti jedan od tih korpusa nema gubitaka.

TIJEK OPERACIJE

Uvod u rat u Vukovaru: Sukob u Borovom Selu
U Borovo Selo su u travnju 1991. stigle prve pošiljke oružja po sistemu "vojne linije". Uz oružje od sredine travnja u selo su stizale i manje skupine srbijanskih četnika pristalica i pripadnika Srpske radikal­ne stranke koji su dodatno zaoštravali nacionalni sukob na tom području. Do kraja mjeseca lipnja, okolna sela nastanjena Srbima (Borovo Selo prvo, a zatim i Pačetin, Bršadin, Trpinja, Negoslavci, Vera, Bobota itd.) bila su blokirana i pretvorena u terorističke baze za napad na Vukovar.
U noći 01./02.05.1991. dvije policijske ophodnje su se zaustavile na ulazu u Borovo Selo. Po nekim informacijama, trebale su skinuti srpsku zastavu izvješenu na ulazu, kad je na njih otvorena vatra iz prvih neosvijetljenih kuća. Dvojica lakše ranjenih policajaca su pobjegli, a dvojica su zarobljena. Sljedeći dan ujutro Veselin Šoškočanin, vođa SDS-a je prvo negirao incident, a zatim je rekao kako su policajci zarobljeni jer su pucali na Srbe civile. Po dogovoru policajci iz Vinkovaca krenuli su po zarobljene kolege. Odmah čim su ušli u selo na njih je otvorena vatra iz kuća i s krovova. Imali su nekoliko mrtvih i ranjenih i pozvali su u pomoć. Policija iz Osijeka je zaustavljena na barikadi, dok su policajci iz Vinkovaca ušli u selo. Tada nastupa JNA iz Dalja te 7 oklopnjaka 12. proleterske mehanizirane brigade razdvaja „sukobljene strane“. Poginulo je 12 policajaca, a tijela nekih od njih bila su masakrirana.
Nakon sukoba u Borovom Selu, kratkotrajnog rata u Sloveniji te pada Baranje, snage JNA su konačno razmještene za rat.
NA VRH

Početak borbi za Vukovar

I. faza ( 24.08. - 01.10.1991 )

- 24.08.1991. Nad Vukovarom pojavila su se četiri aviona tipa "Super Galeb" od kojih su dva napala položaje ZNG na silosu Đergaj. Oborena su dva zrakoplova (JNA je priznala jedan) koji je pao između Bršadina i Marinaca. To je prvi zrakoplov srušen u Domovinskom ratu, a srušio ga je Luka Andrijanić iz PAM-a. U posadi toga topa još su bili Antun Bekčević, Zvonimir Hincak i Josip Jakobović.
- 25.08.1991. Jedno oklopno vozilo JNA naišlo je na „miniranu barikadu u gradu“ koja se nalazila na prijelazu iz Borovog Naselja u Borovo Selo. Nakon toga su pripadnici JNA iz vojarne u Vukovaru i postava u Borovu Selu zajedno s pripadnicima pobunjenih srpskih sastava iz okolnih sela krenuli „u napad na Borovo Naselje i grad Vukovar“ u kojem je napadač po procjeni branitelja ostao bez „nekoliko tenkova i transportera". Kolona okopnih vozila u jutarnjim satima zaustavljena je na Bogdanovačkoj cesti , pri čemu je ispod podvožnjaka oštećen tenk JNA. Na Sajmištu su branitelji uništili jedan, a onesposobili tri tenka, dok su dva kamiona JNA zapaljena. Zrakoplovi JNA napali su položaje ZNG na silosu Đergaj te kod Opatovca s 30 raketa zrak-zemlja,dok su se artiljerijom priključili pobunjeni Srbi iz Borovog Sela, Bršadina, Trpinje i vukovarskog naselja Petrove Gore (koje je bilo naseljeno uglavnom Srbima pa je od početka bitke u rukama četnika).
- 26.08.1991. u 2 sata u noći počeo je novi napad na Borovo Naselje prema kafiću Slon koji je trajao cijeli dan do 20h i završio je uništenim jednim tenkom i jednim BOV-om JNA.
- 27.08.1991. na područje Trpinjske ceste stigao je mehanizirani bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade. Opet u noći oko 1,30h ponovljen je napad prema Borovom Naselju i to u dva pravca: prema kafiću Slon i prema Domu tehnike. JNA se je uspjela probiti kod Doma tehnike, ali je nakon višesatnih borbi ipak odbačena. Poginuo je Dražen Luketić Dražica.
- 28.08.1991. iz smjera istoka iz Ovčare prema Vučedolu su se smjestili tenkovi JNA i počeli s ukopavanjem. Sukobi su nastavljeni do 30.08.1991. kad je potpisano primirje koje je hrvatska strana iskoristila za odmor i raspodjelu nešto oružja koje je privatnim kanalima došlo iz Slavonskog Broda, Vinkovaca i Zagreba. Nekako u to vrijeme u Vukovar je stigao Mile Dedaković Jastreb koji je počeo koordinirati punktove obrane koji su se već iskazali u prvim bitkama.
- 02.09.1991. ponovno počinju borbe na prilazima Vukovaru. Selo Berak je palo, uz protjerivanje stanovništva.
- 05.09.1991. bilježi se do tada najžešći napad na Vukovar, kojem branitelji odoljevaju.
Nakon blokadi vojarni diljem Hrvatske, koje su počele 13.09.1991. JNA pokreće napadnu operaciju širokih razmjera, s ciljem potpunog poraza HV.
-14.09.1991. u samom Vukovaru počela je najžešča napadna operacija JNA. Napadu je prethodilo raketiranje i bombardiranje grada kazetnim bombama od strane zrakoplovstva JNA. Tenkovi i pješaštvo krenuli su sa svojih položaja između Negoslavaca i Petrovaca prema Sajmištu. Prošli su kroz minsko polje koje vjerojatno nije bilo dobro postavljeno što im je javila peta kolona, (vrlo živahna u tom dijelu Vukovara gdje je živjelo miješano stanovništvo) i uspjeli su prodrijeti do vojarne i spojiti se s četnicima u gradskom naselju Petrova Gora. Tako su spojena ta dva dijela Vukovara koji su JNA i četnici imali od početka pod kontrolom.
Drugi napad je išao na Borovo Naselje. Prvi smjer napada išao je kroz Trpinjsku cestu te zatim kroz Hercegovačku ulicu prema Slavonskoj ulici. Vremenski kasnije je krenuo drugi napad kroz samu Trpinjsku cestu. Krenula je kolona tenkova i oklopnih vozila kojih je bilo više od 30. Na tom punktu bila je skupina Marka Babića koji je sam uništio 5 tenkova, od ukupno 11 tenkova i 3 transportera koliko ih je ostalo na cesti. Tijekom noći u pokušaju izvlačenja uništen je i tenk za izvlačenje oklopa. Po procjeni branitelja, stradalo je barem 70 pješaka.
Ukupan broj uništenih tenkova toga dana je bio 17 i jedan avion.
Tada je uništen i tenk čija se je fotografija mogla vidjeti u mnogim medijima: tenk s kupolom čija je cijev zabijena u zemlju. Onesposobljeni tenk su branitelji napunili ekplozivom i eksplozija je podigla kupolu i zabila ju u zemlju.
- 15.09.1991. ujutro krenuli su četnici i JNA iz vojarne, osokoljeni jučerašnjim uspješnim prodorom. Nakon 6 i pol sati žestoke ulične borbe za svaku kuću i čišćenje ulica po Sajmištu, četnici i rezervisti su se povukli nazad u vojarnu, a dio snaga koji je provalio do Kuginog groblja povukao se u Petrovu Goru. Krenuli su i tenkovi po Trpinjskoj cesti gdje je Zadrina skupina uništila 3 tenka i 2 oklopna transportera. Taj dan su novinar HTV-a Nedžad Haznadar i njegov snimatelj Dean Lukić načinili snimke tih tenkova koji su se još dimili i Trpinjska cesta je dobila naziv „groblje tenkova“.
- 16.09.1991. napadi preko Trpinjske ceste su nastavljeni cijeli dan u valovima. Samo u prvom naletu uništeno je 8 tenkova, a neprijateljski gubici u rezervistima i četnicima bili su strašni.
Taj dan opet je pokušan prodor iz vojarne, ali nakon uništena 2 tenka i 1 transportera JNA se je povukla.
Epilog trodnevnih žestokih borbi u Vukovaru bio je: 30 uništenih tenkova i oklopnih vozila, jedan avion i oko 500 pješaka. Zauzet je prostor od nekoliko ulica oko četničkog naselja Petrova Gora, dok je ostali dio oko vojarne bio „ničija zemlja“.
Istovremeno, od sredine rujna na pravcu Šid-Vinkovci počelo je uvođenje glavnine 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije JNA, a potom i pridodane 252. oklopne brigade iz Kraljeva.
Sredinom rujna 14. i 15.09.1991. JNA je uspjela odsjeći Vinkovce od Vukovara radi čega je jako poraslo značenje Bogdanovaca, preko kojih se je jedino mogla vršiti opskrba Vukovara.
-17.09.1991. bio je prvi jači tenkovsko - pješački napad na „kukuruzni put“ i Bogdanovce koji je odbijen. Stradala su dva pripadnika ZNG - Damir Šokčević i Dubravko Ćorić.
- 18.09.1991. kada je na snagu trebalo stupiti primirje, dvije velike kolone tenkova krenule su Trpinjskom cestom iz Trpinje, a drugi dio njih iz smjera Bršadina. Ovi drugi prodrli su na područje zvano „Trokut“ i izbili su na Bobotski kanal, na što su se branitelji morali povući sa silosa Đergaj koji je bio vrlo važan položaj.
Pokušan je proboj do Vukovara. Za pothvat je bilo angažiran 2.vod 2.satnije 3.bojne 3.A brigade, satnija pješaštva i oklopni vod s 4 tenka (iz 108. brigade HV) i polusatnija specijalne policije (iz Slavonskog Broda). Ovaj pothvat je vodio zapovjednik specijalne policije Stipo Vuković sa zamjenikom Mesudom Šabanovićem iz 3.A brigade. Skupina je preko Cerića pristigla u Bogdanovce u rano jutro 19. rujna. Već istog dana u pokušaju proboja jedan tenk je uspio ući u Vukovar i grad je deblokiran na pravcu Nuštar-Marinci-Bogdanovci. Braniteljima je dostavljena vojna oprema i hrana a i evakuiran je dio ranjenika iz bolnice.
Nakon toga „sedmodevnog plana za razbijanje Hrvatske“ JNA se našla u problemima. U borbama koje su trajale od 14. do 20.09. nastalo je čuveno "groblje tenkova" na Trpinjskoj cesti, teritorijalni dobici (osvojen je silos Đergaj i spojeno je naselje Petrova Gora s vojarnom JNA) plaćeni su velikim gubitkom oklopa i pješaštva. Srbiji je odaziv na mobilizaciju oko 25%. Ljudi bježe iz vojvođanskih brigada, kragujevačka i loznička brigada su oslabljene masovnim dezertiranjem. Po navodima iz Jovićevog dnevnika, jedino je „uspješno mobilizirana brigada iz Požarevca, dok je brigada iz Valjeva kompletno pobjegla. Sada u Šidu stoji kompletna tehnika Druge mehanizirane brigade, bez vojske.“
U tom razdoblju na strani Hrvata poginulo je 89 branitelja i civila.
Koridor koji je spajao Vukovar s Vinkovcima, povjeren je 25.09.1991. 2. bojni 3. „A“ brigade ZNG u „neposrednoj i tijesnoj suradnji sa snagama 109. briga­de". Toga dana je 1. satnija druge bojne 3. "A" gardijske brigade Daltoni došla u Bogdanovce pod zapovjedništvom Tomislava Pucelja. Tamo su se već nalazili pripadnici MUP-a iz Vinkovaca i Županje.
Ostatak druge bojne 3. „A“ brigade ZNG je 26. rujna pridodan 109. brigadi ZNG koja je nakon spora­zumnog izvlačenja JNA iz vojarne u Vinkovcima dobila zadaću vođenja borbe u istočnom dijelu općina Vinkovci i Vukovara, posebno obrane na crti Nijemci-Ilača-Lovas. Dva dana kasnije tim se snagama priključila 122. brigada Đakovo.
- 28.09.1991. su u Bogdanovce došla četrnaestorica pripadnika HOS-a pod zapovjedništvom Zdravka Špalja - Papundeka. Obzirom kako su snage JNA očito zaustavljene i plan „sedmodnevnog odsijecanja“ Hrvatske nije uspio, dok su gubici u oklopu i pješaštvu pokazali kako napredovanje masom oklopa kroz ulice nije dobra ideja, uslijedila je promjena u zapovjedništvu JNA, kao i pregrupiranje i popunjavanje te nova strategija slamanja obrane u istočnoj Slavoniji. Time je završena prva faza bitke za Vukovar.
- JNA je preustrojila svoje snage, promijenila zapovjedništvo (došao je general-pukovnik Života Panić) i podijelila ih u dvije operativne grupe: Sjever i Jug (čije je razgraničenje bilo na rijeci Vuki) i počela nove operacije za okruženje i zauzimanje Vukovara. Paravojne postrojbe su integrirane u JNA jedinice, a rezervisti i novaci (često Bošnjaci ili Albanci) zamijenjeni su dragovoljcima iz Srbije gdje je god to bilo moguće. Isto tako, promijenila se taktika napada JNA pa se Vukovar umjesto direktnih oklopno pješačkih napada na grad, počeo polako odsijecati od ostatka Hrvatske uz „čišćenje“ hrvatskih sela između Bosuta i Dunava.
- 29.09.1991. u Vukovar su stigle 4 haubice i 4 kamiona streljiva, zadnje ozbiljne količine dovezenog oružja u grad. (to je bilo oružje iz osvojene vojare u Varaždinu).
- 30.09.1991. JNA je službeno započela "Operaciju Vukovar".
NA VRH

II. faza ( 01.10. - 10.11.1991 )

- 01.10.1991. oklopna brigada JNA zauzela je selo Petrovce koji se nisu ni branili jer nisu imali čime, nakon čega je napadnuta prometnica Marinci-Bogdanovci-Vukovar i selo Marinci. Padom Marinaca, JNA je uspostavila crtu pravcem Mirkovci-Marinci-Bršadin blokiravši tako „kukuruzni put“ pa je i selo Bogdanovci okruženo. Isti dan napadnuto je i selo Cerić sa 30 tenkova i otprilike toliko oklopnih transportera. Nakon što su uništena tri oklopnjaka, JNA se je povukla. Vukovar je obranjen krajnjim naporom. Sljedećih dva dana bitke, od 02. do 04.10. drže se najkrvavijim u bitci za Vukovar.
- 02.10.1991. napadano je Sajmište: iz vojarne u Vukovaru izašli su tenkovi i oklopna vozila njih ukupno 30 i oko 600 pješaka: njih 3 ili 4 skrenulo je u ulicu Mladena Stojanovića, a njih 4 u Dalmatinsku. Cijelo jutro vodile su se žestoke borbe, uništena su 3 tenka i 1 oklopno vozilo, te oko 100 pješaka. Neprijatelj je u napad uveo i specijalce iz Niša. Od branitelja poginuo je Tomica Sabo, a ranjeni su Boris Zebić i Vlado Fogec te kasnije u nastavku borbi Ivan Vučković. Nakon što su branitelji uništili oklop, preostalo je pješaštvo koje se je posakrivalo po okolnim kućama, pa je svaku kuću trebalo čistiti. Taj dan je neprijatelj u Vukovaru izgubio 30 tenkova i oklopnih transportera, ubijeno je 200 vojnika, a na grad je palo 11.000 granata.
Napadnuti su i Bogdanovci. U noći je pljuštala kiša, a ujutro je JNA krenula s 10 tenkova i isto toliko oklopnih transportera. Uništena je prva osamdesetčetvorka, nakon čega su pogođena još dva transportera a jedna 84 je nagazila na minu. Još jedan tenk je bio oštećen i on je ostao stajati kod nogometnog igrališta. U jednom od tenkova poginuo je i poručnik JNA Šime Vuković. U popodnevnim satima JNA je opet napala i selo Cerić i to iz smjera Male Bosne, predgrađa Vinkovaca. Branitelji su uspjeli uništiti još 4 oklopnjaka, a nakon toga su se povukli u Nuštar i Vinkovce. JNA je osvojila Cerić.
- 03.10.1991. vode se teške borbe na prilazima Vinkovcima. JNA osvaja selo Karadžićevo. HV ima velike probleme s vojnom tehnikom. Oklopno-mahanizirana četa od 7 tenkova T-55 i 11 BVP M­80 iskrcana je „bez municije za protutenkovske i protupješadijske mitraljeze, bez raketa za BVP sa neobučenom posadom, koja je imala samo zadatak da preda tenkove nekoj novoj posadi i da se odmah vrati u Varaždin, što je veći­na njih i pokušala danas ostavivši tenkove u šumi u blizini Đakova".
Isti dan napadnut je Nuštar koji je u tom času bio okružen iz tri smjera: istočno je zauzeti Cerić, sjeverno poljoprivredno dobro Henrikovci i zauzeti Marinci, svjeverozapadno četničko uporište Bršadin i Pačetin, a zapadno zauzeto Ostrovo. U popodnevnim satima nakon topničke pripreme u napad je krenula 252. oklopna brigada iz smjera Marinaca, poduprta tenkovima iz Bršadina i dobra Herikovci. U obrani nalazili su se malobrojni domaći branitelji, dio pripadnika 2. bojne 3. brigade ZNG, pripadnici policije iz Vinkovaca i Varaždina i manji broj pripadnika HOS-a. U obranu će se uključiti i "Žuti mravi" s Andrijom Marićem, protuoklopna skupina s Trpinjske ceste. Uskoro počinje borba na svim prilazima Nuštru, no težište napada je iz smjera Marinaca i dobra Henrikovci. Neprijatelj će glavnom ulicom doći do centra sela s jednim tenkom i dva transportera. Nakon što je tenk pogođen, povukli su se i transporteri. Epilog borbi jesu dva uništena tenka i dva transportera, a JNA se je povukla.
Taj dan napadano je i Borovo Naselje, jednim od najjačih napada do tada. JNA je krenula s 26 tenkova, 19 transportera i oko 750 vojnika. Na kraju dana imali su uništenih 17 tenkova, 9 transportera i većinu pješaka. Napadnuti su i Bogdanovci. JNA je krenula s jednom oklopnom bojnom i jednom pješačkom bojnom iz pravca Marinaca i Petrovaca. Razvila se žestoka bitka. Uništeno je oko 10 tenkova i oklopnih transportera, a stradalo je oko 100 neprijateljskih vojnika. Samo Žarko Manjkas - Crvenkapa uništio je 4 tenka T - 55. Poginuli su i Stjepan Mijić te Dominko Ceranac i još nekoliko policajaca iz Županje i Vinkovaca.
- 04.10.1991. pokušana je deblokada Vukovara i to tenkovsko-pješačkim napadom prema Marincima što je JNA zaustavila snažnom topničkom vatrom s područja Orolika, Negoslavaca i Mirkovaca. Pokušaj proboja nastavljen je i noću 4./5. listopada bez pomaka, kao i u toku dana s istim rezultatima.
- 05.10.1991. nastavljeni su pokušaji 109. brigade HV koja je uspjela na noć na 06.10 staviti cijeli Nuštar pod kontrolu međutim za nastavak prema Marincima nije imala snage uz jaku topničku vatru JNA po hrvatskim snagama.
- 06.10.1991. iz Vukovara je u pomoć Bogdanovcima došla skupina Vinkovčana pod zapovjedništvom Franje Petrovića. Do djelomičnog povlačenja JNA ipak je došlo na večer 07.10.1991. iz­vlačenjem tenkova M-84 s crte Zidine - Nuštar u pravcu sela Petrovci, pa put Marinci - Bogdanovci - Vukovar više nije bio pod izravnim nadzorom 252 oklopne brigade JNA.
- 08.10.1991. u jutarnjim satima nastavljeni su pokušaji prema Marincima.
- 09.10.1991. u popodnevnim satima nakon priprema za proboj (za što je dovedena još jedna bojna 3. „A“ brigade ZNG) i usprkos očekivanjima zapovjednika Operativne zone Osijek deblokada Vukovara nije napravljena.
- 10.10.1991. počeo je najjači napada na Vukovar s juga. Obrambeni punkt na križanju ulica Ognjena Price i Otokara Keršovanija je probijen i tenkovi su ušli duboko u Preradovićevu ulicu, a s njima i grupa niških specijalaca i četnika koji su se tijekom noći probili skoro do Štaba. Otkriveni su u dvorištu Vupikove „Kapljice“ i eliminirani. Gubici na obje strane bili su veliki, ali je napad ipak odbačen i vraćeni su izgubljeni punktovi. Ponovni pokušaj deblokade određen je za noć 10./11.10.1991. Taj pokušaj nije uspio, djelomično radi nediscipline kod dijela postrojbi HV iako je prethodnica HV i MUP-a došla do Marinaca i izvjestila o tome kako su tenkovi i pješadija napustili Marince. (dodatak 0030). U međuvremenu je u Ivankovo stigao i konvoj Crvenog križa, a osiguran mu je put do Nuštra na putu za Vukovar. Taj konvoj je u Vukovar trebao stići 11.10. ali ga je JNA vraćala dva puta.NA VRH
- 13.10.1991. ponovno je bezuspješno pokušana deblokada Vukovara. Pokušaj je prekinut oko 13h radi prolaska konvoja Crvenog križa koji je trebao izvući ranjenike iz vukovarske bolnice i dopremiti pomoć u hrani i lijekovima. Nakon dvodnevnog maltretiranja u vojarni u Vukovaru gdje je bio smješten, konvoj se neobavljenog posla vratio natrag u Đakovo.
Istovremeno, JNA je nastavila s čišćenjem hrvatskih sela između Bosuta i Dunava s vrhuncem - protjerivanjem stanovništva Iloka 14.10.1991. za koju svrhu je pod kontrolom promatračke misije EZ učinjen i poseban sporazum kojim se prognanici "odriču" svoje imovine u korist RSK.
- Od 15.10.1991. Vukovar je u potpunom okruženju. Potpora hrvatske strane opkoljenom gradu od toga dana se je uglavnom svela na povremene topničke udare. Nastavljeni su energični napadi JNA na Vukovar i Borovo Naselje. JNA je uspjela probiti crtu obrane na području Mitnice, južnom dijelu naselja Lužac, ulici Sajmište i Trpinjskoj cesti. „Probijanjem ovih obrambenih položaja“ napadaču je „preostalo samo još nekoliko stotina metara da sa pješadijom uđu sam centar grada i Borovo naselje te se stoga vode žestoke ulične borbe, koje mu to trenutno onemogućuju“. Crtu obrane na Lušcu probila je 51. mehanizirana briga­da JNA s tenkovskom četom i većim brojem pješaka s osnovnom zadaćom presjecanja komunikacije između Vukovara i Borova Naselja, "što je brani­telj spriječio". (iz Davor Marijan – Bitka za Vukovar).
Opet opći napad na grad. Svi položaji, Mitnica, Sajmište, Lužac, Budžak, Borovo Naselje s Trpinjskom cestom tučeni su artiljerijski, tenkovski, minobacački i raketirani iz aviona. Neprijatelj je krenuo najjačim napadom na Lužac i Budžak. Postavili su pontonski most preko Bobotskog kanala i prešlo je nekih 15 tenkova, 4 transportera i oko 1000 pješaka iz smjera silosa Đergaj prema Vinogradskoj ulici. Obzirom kako na položaju nije bilo dovoljno antitenkovskog oružja pozvan je vod Turbo a došao je i Blago Zadro. U času kad je Zadro htio pretrčati prugu, pokosio ga je rafal iz strojnice Turbo vod je počeo uništavati tenkove na početku Vinogradske ulice te su oni skrenuli u vrtove kraj Bobotskog kanala i probali su tuda proći. Uključila se i vukovarska artiljerija: 4 haubice i minobacači. Negdje oko 17 sati pješaštvo se je povuklo natrag prema Đergaju, a s njime i tenkovi. Uništeno je najmanje 2 tenka i oklopni transporter. Nakon čišćenja Vinogradske, branitelji su našli jedan broj masakriranih civila koji su bili skriveni po podrumima. Izgleda kako su u tom napadu sudjelovali i Arkanovci. Uvečer branitelji su prilikom čišćenja pronašli i dva upotrebljiva tenka te omanje skladište oružja s nekih 120 zolja, nekoliko snajpera i streljivom. Od zarobljenih dva tenka T - 55 je formirana je „samostalna oklopna postrojba“: Jedan tenk je djelovao, dok je drugi čuvan kako bi poslužio za rezervne dijelove.
- 18.10.1991. Popustili su punktovi na Sajmištu, a 19.10.1991. konvoj sanitetskih vozila ponovno je krenuo u jutro u 6,30 pravcem Vinkovci - Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar i nakon dvodnevnog putovanja izvukao 102 ranjenika iz bolnice.
- 21.10.1991. pokušan je pješačko - tenkovski prodor u Vukovar s pravca Mitnice koji je odbačen.
- 22.10.1991. crta obrane hrvatskih snaga na području operativne zone Osijek je Koritna- ­Mrzović - Ivankovo - Jarmina - Vinkovci - Nuštar - Privlaka - Otok - Komletinci - Nijemci – Lipovac.
- 23.10.1991. ponovno težak dan za branitelje Vukovara. Bolnica je pogođena s s oko 40 raketa, od čega je zapaljena.
- 24. 10.1991. angažiran je samo­stalni zrakoplovni vod Osijek koji je noćnim letovima desantirao nužan mate­rijal u Vukovar.
- 25.10.1991. JNA je ušla u Tordince nakon što je izgubila 6 tenkova.
- 29.10.1991. izveden je jak napad JNA na Bogdanovce iz pravca Marinaca, Petrovaca i dijelova Vukovara, ali je odbačen.
- 01.11.1991. ponovno jak napad na Bogdanovce s 15 tenkova. Uništena su dva tenka nakon čega se je JNA povukla.
- 02.11.1991. HV je izvela napad na Cerić koji nije uspio. Istog dana Vukovar je nakon jake topničke pripreme napadnut oklopništvom i pješaštvom. U borbama na Lušcu djelovao je i zarobljeni tenk; obzirom kako su neprijateljski tenkovi napredovali po području koje je potpuno otvoreno (pješčara) tenkisti su imali lijepo vidljive mete. Uništeno je 14 oklopnjaka. Neprovjerena informacija je da je baš u jednom od tih tenkova poginuo i general major Mladen Bratić, zapovjednik Operativne grupe „Sjever“. U tim borbama palo je naselje Lužac i na taj način je direktno ugroženo Priljevo i komunikacija Vukovar - Borovo Naselje te silos na Dunavu. Novi punktovi obrane bili su u kafiću London i 2-3 kuće uz njega te s druge strane raskršća u „Drvoprometu“. Ti su punktovi izdržali do 13.11.1991. Zakomplicirala se i obrana Bogdanovaca koji se sad našao u kompletnom okruženju jer je izgubio vezu s Vukovarom. Isti dan, 02.11.1991. napadnuti su i Bogdanovci čija je obrana odbila napad. Nekoliko dana nakon pada Lušca Bogdanovce su počeli napadati i Arkanovci, ali su i ti napadi odbijeni.
- 03.11.1991. JNA je izvela amfibijski napad i iskrcavanje u Vukovar s područja Srbije kako bi se povezala sa snagama Arkanovaca i JNA koje su prodrle na Lužac.
- 06.11.1991. vode se teške borbe na prilazima Vukovaru, a branitelji imaju sve manje streljiva i protuoklopnih sredstava. Na poziv iz Vukovara topnički je tučeno područje grada iz kojeg je JNA djelovala, nase­lje Petrova Gora, Sajmište, križanje Trpinjske ceste i Lipovačkog puta, kao i po Vučedolu. 
- 07.-08.11.1991. napadi na Vukovar vode se nesmanjenom žestinom. JNA je ušla u samo središte grada, u naselja Boško Buha, Cvjetno Naselje i cijeli Lužac.
- 09.11.1991. očekujući napad JNA radi presijecanja pro­metnice Vinkovci - Đakovo, isplaniran je i izveden napad HV na Karadžićevo radi zauzimanja mjesta i utvrđivanja za obranu, koji nije uspio.
- 10.11.1991. napad JNA iz pravca Lušca s ciljem zauzimanja nadvožnjaka prema centru Vukovara, radi spajanja s postrojbama koje su napadale duž Trpinjske ceste, što je bio uvod u završne borbe za grad. Isti dan napadnuti su i zauzeti Bogdanovci, nakon što su tjednima odolijevali napadima JNA i paravojske.
NA VRH

Završna djelovanja

- 12.11.1991. počeo je posljednji, četvrti organizirani pokušaj deblokade Vukovara . Napad na protivnika učvršćenog na crti Cerić - Henrikovci - Marinci i po dubini Bogdanovci, počeo je u večernjim satima. Slabost angažiranih snaga, od koje se neke nisu ni pojavile na bojišnici, a neke samovoljno udaljile osudio je pokušaj u početku na neuspjeh, pa je od zamisli uspjelo pomicanje „snaga iz Nuštra prema s. Marinci pod vrlo teškim uvjetima djelovanja neprijatelja sa zemlje i iz zraka“. Za nastavak napada nije bilo snaga jer raspoloživo ljudstvo nije bilo dovoljno za proboj, s time da se „105. br. HV nije“ ni „javila, a i pored nje potrebna je najmanje još jedna bri­gada“. (iz Davor Marijan - Bitka za Vukovar). Toga dana u Vukovaru su napadani punktovi obrane ceste Vukovar - Borovo Naselje i silos na Dunavu. Nakon cjelodnevnih tenkovsko - pješačkih borbi, cesta još nije pala.
- 13.11.1991. 6 tenkova se konačno probilo do Priljeva i tenkovskom paljbom natjeralo branitelje sa silosa dolje. Tada je konačno pala komunikacija Vukovar – Borovo Naselje i pad grada je postao izvjestan. Dio branitelja povukao se u Vukovar, a dio u Borovo Naselje. U Borovu Naselju novi punkt obrane bila je alatnica kombinata Borovo, a na dijelu Vukovara jedan je bio kod željezničke postaje, a drugi u stambenoj zgradi prvoj poslije nadvožnjaka. Toga dana dio ljudi, zapovjednika Borovog Naselja, odlazi u proboj prema Vinkovcima.
Tada su krenuli i tenkovi i pješadija (uglavnom paravojska) s Orlovače na Trpinjsku cestu. Na punkt širine 200 metara krenulo je 18 tenkova T - 84 i 22 oklopna transportera. Branitelji, nakon što su uništili 5 tenkova i oklopnih transportera, više nisu imali protuoklopnog oružja pa su se povukli u Ličku ulicu.
- 14.11.1991. JNA je uspjela u potpunosti presjeći prometnicu između Borova Naselja i Vukovara.
- 15.11.1991. u ranim jutarnjim satima počinje snažna artiljerijska priprema za odlučujući napad neprijatelja. Obje OG nepirjatelja djeluju zajedno, OG " SEVER " pod zapovjedanjem general - majora Andrije Biorčevića, OG "JUG ", pod zapovjedanjem pukovnika Mile Mrkšića.
Na širem bojištu oko Vukovara, Proleterska gardijska mehanizirana divizija je s 3. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom iznenadnim napadom uz jaku topničku i zrakoplovnu potporu potisnula snage lokalne 131. brigade HV koje su u neredu odstupile i zauzela sela Lipovce, Apševce i Podgrađe. Zbog prodora mehaniziranih snaga JNA pri­padnici 131. brigade HV srušili su most na rijeci Savi kod Gunje zbog mogućnosti napada iz BiH.
- 16.11.1991. pali su Nijemci.
- 17.11.1991. Vukovar su napustili ljudi s Mladim Jastrebom Brankom Borkovićem. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proći kroz pro­tivnički raspored nastavile su s dolaskom noću 17. i 18. studenog.
U Borovom Naselju 18.11.1991. još se branio „Crni put“ koji vodi do alatnice kombinata Borovo.
- 19.11.1991. JNA je bila ispred hangara Borova gdje je izvukla veliki broj ljudi koji su bili smješteni u podrumu, ranjenika koji se zadnjih dana nisu mogli odvoziti u Vukovar jer je komunikacija bila prekinuta, te civila. Grupe branitelja su pokušavale proboj ili su se predale 20.11.1991. Tada je prestao svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja.
Nakon pada grada JNA i paravojnici načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali branitelje, obitelji branitelja i općenito ljude koji su im se zamjerili. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi streljani, a najveći organizirani i masovni zločin desio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari. Obzirom kako s područja istočne Slavonije, uglavnom iz Vukovara do danas još nije nađeno oko 500 osoba, vrlo je vjerojatno kako u okolici postoje neotkrivene grobnice.


ZAKLJUČCI I ISKUSTVA

Dugotrajna obrana Vukovara s vojnog gledišta teško je razumljiva i shvatljiva. Grad je strateški bio gotovo nebranjiv: doslovno okružen srpskim selima s jedne strane i naslonjen na samu Srbiju s druge strane. Iako je grad u konačnici pao, gubitak samog grada strateški nije toliko puno značio za RH, dok su za JNA gubitci u ljudstvu i tehnici, kao i kašnjenje s operacijama prema ostalim djelovima Hrvatske bili strateški nenadoknadivi. Hrvatska je na početku bitke za Vukovar imala manje od 20 pješačkih brigada, dok je na kraju bitke taj broj narasao na 60. S druge strane, 2 oklopne i 6 mehaniziranih brigada JNA nakon bitke za Vukovar bile su u ozbiljnom manjku s oružjem, a naročito s ljudstvom jer je opozicija mobilizaciji u Srbiji sve više rasla, obzirom na broj mrtvih koji su se vraćali iz Hrvatske.

Hrvatska oružana sila u nastajanju predstavljala je mješavinu Narodne zaštite, pripadnika policije, Teritorijalne obrane i prebjega iz JNA, te dragovoljaca - najbliže doktrini naoružanog naroda koju je promovirala sama JNA. Postrojbe HV bile su slabo naoružane čak i pješačkim oružjem, a da o protuoklopnim sredstvima te artiljerijskom oružju ne govorimo. Nakon pada vojarni JNA i pribavljanja tehnike, ljudstvo je bilo nedoraslo njihovoj upotrebi, nedovoljno ili potpuno nespremno za korištenje tog oružja. Hrvatske snage su pokazale mnogo veću sposobnost u obrani nego u napadima, a nakon 01.10.1991 g. ključ za spas Vukovara bile su napadne operacije. Snage HV i policije, unatoč visokom moralu i želji, nisu bile kvalitativno ni kvantitativno sposobne probiti se kroz područje koje su nadzirali dijelovi najmanje četiriju mehaniziranih i dviju oklopnih brigada JNA. (iz Davor Marijan, Bitka za Vukovar).
NA VRH

Analiza iskustva agresora
S druge strane, postrojbe JNA u to vrijeme sastavljene od mobiliziranih Srba, Albanaca i Muslimana nisu bile dovoljno motivirane za pješačku borbu. Srbima nije bilo jasno zašto se bore (za Jugoslaviju, za Srbiju ili nešto treće), vodstvo je bilo jadno, a dezertiranja česta. Nešto su motiviranije bile paravojne postrojbe, Arkanovci, četničke jedinice i druge dragovoljačke postrojbe sastavljene od tvrdih nacionalista i lokalnih pobunjenih Srba. Međutim, one su često bile nedisciplinirane, sastavljene od brutalnih i pijanih pojedinaca, a najmotiviranije su bile za maltretiranje kako vlastitih pripadnika, tako i mobiliziranih pripadnika JNA, dok su najveću "vrijednost" pokazivale kao pljačkaške, osvetoljubive i ubilačke bande koje su došle najviše do izražaja nakon pada grada.

Vojno - strateški, Vukovar bi se mogao usporediti, u određenom dijelu, sa Staljingradom i ondašnjoj taktičkoj situaciji ogromne vojne moći Wermachta protiv bitno slabije naoružanih i manje brojnih branitelja tog grada. Krucijalna pogreška zapovjedništva Wermachta, bila je u odluci da se grad u prvom redu masovno bombardira, čime bi se ljudi u gradu doveli u krajnje nepovoljan položaj i na kraju predali pješačkim postrojbama. Međutim, artiljerijsko i zrakoplovno djelovanje po Staljingradu stvorilo je od grada idealan prostor za obranu iz porušenih objekata ( inače, izuzetno čvrsto zidanih ). Gradske i prigradske komunikacije su bile blokirane ruševinama, tako da oklopne divizije Wermachta nisu mogle djelovati unutar grada. Prepreke su odlično poslužile braniteljima koji su vrlo brzo organizirali sekundarne komunikacije kroz ruševine, kanalizacijski sustav i podrume objekata, s prednošću poznavanja grada. Do izražaja dolaze snajperisti i manje diverzantske grupe, što u potpunosti umanjuje značenje brojnosti i tehničke opremljenosti.

Slično se dogodilo i s Vukovarom. Da bi, vjerovatno izbjegli gubitke u pješačkim postrojbama, zapovjedništvo JNA se odlučilo za ponavljanje greške general - pukovnika Friedricha Wilhelma Ernesta Paulusa, koji je vodio napad na Staljingrad, te se odlučili za njegovu taktiku. Višetjedno bombardiranje baroknog grada Vukovara, stvorilo je dobar temelj za obranu malobrojnih branitelja u odnosu na broj napadnih snaga JNA. Uz to, uporaba tenkova na način na koji ih je uporabljavala JNA je bila u najmanju ruku čudna. Uopće nije iskorišten potencijal tenkovskih jedinica, koje, umjesto da su pokretne, drže se kao stacionarne artiljerijske jedinice za granatiranje, a u onom dijelu gdje dolazi do pokreta, tenkovi se kreću jedan za drugim u gustom rasporedu kroz uske prolaze, što omogućava nesmetano uništavanje od strane branitelja. Sama ograničenost protuoklopnih sredstava kojima su branitelji Vukovara raspolagali, spasila je dobar dio, kako tenkova, tako i drugih motorizirano - oklopnih sredstava agresora.

Prema tvrdnjama tadašnjeg GŠ JNA, službenog Beograda i Srbije, a i danas prema tvrdnjama Srba, Vukovar su napale redovne jedinice JNA i TO. Ovo su neke od njih.
NA VRH


Preuzeto sa portala domovinskirat-xtreemhost, a sadržaj na ovu temu će se nadopunjavati od strane autora ovih stranica.

Pretraga stranice

Croatian English French German Hungarian Italian Russian Spanish Turkish

Osnovni podaciUdruga veterana SJP Alfa Zagreb
Remetinečka cesta 77
10020 Zagreb

info@uvsjp-alfa.hr

PREDSJEDNIŠTVO UDRUGE:
Željko Mihaljević
Željko Šarić
Damir Herceg

ADMINISTRATOR WEB STRANICE:
Franjo Triplat
admin@uvsjp-alfa.hr

Uredovno vrijeme:

PREMA NOVOM REŽIMU RADA UDRUGE

Žiro račun: ZAGREBAČKA BANKA: HR592360000-1101782247
MBS: 1836072
OIB: 39923915314

SPONZORI


Foto domovinski rat

Pristupnica

Trenutno aktivnih Gostiju: 50