Sjećanje na akciju TOPUSKO

Ocjena: / 3
LošeOdlično 

Dozivajući u sjećanje svoj prvi doživljaj borbenih djelovanja rekao je: "Jedva smo čekali da krenemo u akciju, no te prve akcije za nas su bile i pravi šok. Krenuli smo kao postrojba 26. kolovoza 1991. godine u Topusko gdje smo trebali pomoći u izvlaćenju civila.
U toj smo akciji odmah doživjeli vatreno krštenje, a toga kobnoga 30. kolovoza 1991. poginuo nam je kolega Pero Perčević.

Odlazeći u akciju pjevali smo domovine pjesme, bili puni elana, domoljubnog naboja, odlučnosti. U Hrvatskoj je još bila JNA, brojne vojarne još u njihovim rukama. JNA je budno pratila svaki pokret hrvatskih snaga, vojske i policije, sve su znali kamo se krećemo i što radimo. Dokaz tome je i to da su našu postrojbu kad smo krenuli prema Topuskom 26. kolovoza nadlijetali heftkopteri JNA. Pred sam naš dolazak na odredište započeo je jaki minobacački i topnički napad na Tokupsko od tzv. JNA.

Na zapovijed našeg zapovjednika Vladimira Fabera mi smo stali nekoliko kilometara iza tako da nitko od nas nije stradao. Bili smo i mi relativno dobro naoružani. Imali smo raketne i protutenkovske bacače. U akciju smo krenuli u koloni vozila. Kad smo stigli na cestu u selo Gređane iza Viduševca, koju su u jednom dijelu držale naše snage ZNG-a, iz područja Gline počeo je napad na našu kolonu. Zadnji dio naše kolone uspio se okrenuti i vratiti prema Viduševcu, no mi koji smo bili u sredini i na čelu kolone bili smo napadnuti. Tu u prvom naletu neprijatelja nitko nije poginuo, nego je naša kolona s nas dvadesetšestoricom bila jednostavno odsječena. Uspjeli smo izaći iz vozila, skloniti se iza jedne kuće. Na cesti je ostao naš kamion pun streljiva i minobacača, eksploziva. Nismo se mogli micati gotovo šest sati od siline neprijateljske pješačke i minobacačke vatre.

U tim okolnostima poginuo je od minobacačke granate i naš kolega Pero Perčević, a nekolicina kolega je ranjena. Sve nas je to šokiralo, teško pogodilo, osobno sam plakao kao dijete. I danas kad se toga sjetim plačem. Nas ostale spasilo je to što je kuća iza koje smo se zaklonili bila novogradnja, a četnici koji su nas napadali bili su zasigurno dobrano pijani. Nisu znali baš točno raditi s oružjem, jer da jesu još bi mnogi izginuli.

Naš Pero Perčević je poginuo hrabro se žrtvujući za prijatelja. Naime, htio je pomoći ranjenom kolegi Goranu Vladisavljeviću. Tu ga je pogodila minobacačka granata odsjekavši mu nogu, a on je pao na cestu i zapomagao. Ranjeni Vladisavljević je također pokušavao dopuzati do nas.
Hrabri Pero Perčević nije dvojio, istog je trena krenuo je s trojicom kolega do njega kako bi ga spasiti. Puzeći vukli su ga 20-30 metara do zaklona. Tako su došli do ugla kuće. Tu se Pero uspio malo zakloniti, rekavši ranjenom kolegi: "Stari pričekaj malo da se odmorim!“,  ispružio je noge i naslonio se na ruke. U tom trenutku pogodila je Peru granata.
Gledao sam kako mu odbija ruku, bio je pogođen i u glavu i nije mu bilo pomoći, izdahnuo je.

Ranjeni kolega Vladisavtjević je preživio jer smo mu u zaklonu napravili imobilizaciju i zaustaviti krvarenje.
Imali smo tu i još nekolicinu kolega lakše ranjenih. Kad smo s ranjenim kolegama i mrtvim Perom nekako uspjeli ući u tu kuću, naše jedino skrovište, četnici su nas gađali snajperskom vatrom. Uhvatila nas je i panika, biti smo u šoku. Uspjeti smo kasnije uspostaviti vezu s našima, tako je cijelu našu komunikaciju preko radija slušao cijeli Zagreb.

ATJ Lučko, s dva BOV-a poslan je po nas. Prvi BOV su četnici onesposobili, drugi se uspio provući, došao, pokupio nam ranjene i odvezao ih u Zagreb.
Mi ostati pokretni, ostali smo u toj kući do predvečer. Zaogrnuti mrakom, puzeći po šikari, izvlačiti smo se prema Viduševcu, zatim prema Gorici.

Nakon tog traumatičnog doživljaja nas dvadesetak je završilo u Zagrebu, u bolnici, a druge naše kolege otišli su u Topusko.

Kasnije, kad smo se oporavili, vratiti smo se i mi u postrojbu na izvršavanje zadaća. Nitko od nas koji smo preživjeli taj prvi napad nije otišao iz "Alfi".

Autor ovog članka poznat redakciji :)

Croatian English French German Hungarian Italian Russian Spanish Turkish

Osnovni podaciUdruga veterana SJP Alfa Zagreb
Remetinečka cesta 77
10020 Zagreb

info@uvsjp-alfa.hr

PREDSJEDNIŠTVO UDRUGE:
Željko Mihaljević
Željko Šarić
Damir Herceg

ADMINISTRATOR WEB STRANICE:
Franjo Triplat
admin@uvsjp-alfa.hr

Uredovno vrijeme:

PREMA NOVOM REŽIMU RADA UDRUGE

Žiro račun: ZAGREBAČKA BANKA: HR592360000-1101782247
MBS: 1836072
OIB: 39923915314

SPONZORI


Foto domovinski rat

Pristupnica