Razbiti snage neprijatelja na prostoru zapadne Slavonije, osloboditi zapadnu Slavoniju i otvoriti autoput Zagreb - Lipovac, izbiti na rijeku Savu i prijeći u obranu...
Napadnut je južni i središnji dio zapadno Slavonske enklave "RSK" snagama sastavljenim od dijelova četiri profesionalne brigade te niza specijalnih, pričuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi.
Neposredna događanja uoči operacije: 21.4.1995. Srbi su zatvorili autoput Novska - Nova Gradiška; 28.4.1995. Incident na benzinskoj pumpi Nova Gradiška, 29.4.1995. Ponovno zatvaranje autoputa, 29. i 30.4.1995. Propadaju svi pregovori o ponovnom otvaranju autoputa.
Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim smjerovima na jug prema Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradiške, također prema Okučanima, s pomoćnim smjerom prema Staroj Gradiški. Nastupima prema Okučanima, koji su išli autocestom odnosno paralelno s njom, nastojala se presjeći enklava i rasjeći te potom razbiti glavne snage neprijatelja, dočim su pomoćne snage imale zadaću da izbijanjem na Savu kod Jasenovca i Stare Gradiške spriječe eventualnu intervenciju VSk te zaposjednu državnu granicu.
Zadaće HV i MUP RH
Smjer istok Nova Gradiška - Okučani
2/3. gbr sa oms 105. br. HV imala je zadaću napad sjeverno od autoputa. Postrojba je tijekom noći dovedena na smjer Šagovina - Burdakovo Brdo - Okučani. Prvi dan napada sudjelovala je u napadu s 81. gb i 1/121. dp. Drugi dan napada do 12.00 sati izbila je ispred Okučana. U 13.20 sati, ulazi u Okučane i zadaća čišćenja i preuzimanja grada završava do 16.00 sati. 81. gardijska bojna imala je zadaću napad sjeverno od autoputa. Prvi dan napadala je smjerom selo Šagovina - G. Bogičevci - Okučani. Zadaća je bila sa sjeverne strane sudjelovati u oslobađanju Okučana. Prvog dana dostigli su crtu: selo Smrtić - selo Ratkovac - Dabrovački Put. Drugi dan napada nastavljen je napad u smjeru sela Cage i Okučana. Treći dan napada razmješta se u širem prostoru Okučana. Četvrti dan napada sudjeluje u razbijanju zaostalih skupina neprijatelja. Peti dan napada izvlači se u Viroviticu. 4/5 gbr i OMS, 121. dp i 105. br imali su zadaću napad južno od autoputa. Prvi dan napada smjer selo Gorica - Okučani. Početne rezultate je postigla 4/5 gbr i OMS, ovladali su selo Goricu i približili se selu D. Bogičevci. Drugi dan napada 5. gbr je zauzela selo D. Bogičevce i usmjerila je napad ka Staroj Gradišci, gdje se u popodnevnim satima spaja s 80. gb. Treći dan napada 80. gb se izvlači, a preuzima crtu 121. dp. 1/123. br imala je zadaću organizirati obranu u području sela Mačkovac - sela Davor i spriječiti mogućnost eventualne intervencije preko rijeke Save iz susjedne države.
Smjer zapad Novska - Okučani
Ovdje je djelovala 1/3. gbr sa oklopništvom 3. gbr. Cilj je bio probiti crtu obrane i tijekom dana izbiti na kanal Sloboština. 2/1. gbr napada sjeverno od autoputa i ovladava selom Raić. 1/125. dp (-1) napada smjerom selo Paklenica - selo Voćarica - selo Jazavica. 125. dp (-1) napada smjerom Novska - Jasenovac. U 15.00 sati oslobođen je Jasenovac. Osigurava bok 1/3. gbr i sprječava protunapad neprijatelja iz sela Mlaka.
Smjer sjever Pakrac - Bijele stijene
105. br HV angažirana je u aktivnoj obrani sela Kričke - sela Subocka. 52. dp preuzela je držanje crte Lipik - Pakrac - selo Kusonje.
Izvođenje bojnih djelovanja
Prvi dan (1.5.1995.)
Spajanje snaga SP MUP-a iz smjera Novske i iz smjera Nove Gradiške i južno od sela Bijele Stijene. Oklopništvo je iz smjera Novske došlo do sela Vrbovljani (ispred Okučana). Oklopništvo iz smjera Nove Gradiške se također približilo Okučanima. Pod nadzorom HV je i put od Stare Gradiške do Okučana. Oslobođen je Jasenovac. Napad je uspio preko svih očekivanja. Hrvatske su snage došle nadomak Okučana i ušle u Jasenovac te ovladale svim bitnim objektima. U enklavi se branio 18. korpus VSK sastava tri lake brigade (s četvrtom na desnoj obali Save), jačine oko 4.000 vojnika, ali je pružio mlitav i neorganizirani otpor i počeo se u rasulu povlačiti u Bosnu i Hercegovinu preko mosta kod Stare Gradiške. Prvog dana u Bosnu i Hercegovinu je prešao i zapovjednik korpusa. Zajedno s vojskom bježalo je i srpsko stanovništvo, kojih 18.000 ljudi.
Drugi dan (2.5.1995.)
Oslobođeni su Okučani (13.20 sati). Postrojbe HV izbile su na rijeku Savu kod Stare Gradiške. Okruženi dijelovi 18. K kod sela Trnakovac prisiljeni su na predaju. Zaposjednuti su Okučani i svaki otpor u južnom i središnjem dijelu enklave je prestao, a rijeke civila pomiješane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim postrojbama, prelazile su u Bosnu i Hercegovinu.
Treći dan (3.5.1995.)
Okruženi dijelovi neprijateljskih postrojbi postupno su se prisiljavali na predaju 3., 4. i 5.5.1995. (Psunj, selo Omanovac, itd.). Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na području koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade VSK koja je nastavila s borbom i u sljedeća dva dana. Dana 4. svibnja poslije podne HV u to područje šalje jednu ojačanu pješačku satniju, nakon čega je uslijedio topnički i pješački napad drugih hrvatskih snaga iz dodira i s oboda sektora. Borba je trajala svega nekoliko sati, a potom su se Srbi počeli predavati. HV se prema civilnom pučanstvu u oslobođenoj enklavi ponašala korektno. Prometnica Okučani - Stara Gradiška, koja je izvodila u Bosnu i Hercegovinu, ostavljena je slobodnom kako bi se omogućilo povlačenje srpskih snaga i naroda koji je bježao; odgađanje ulaska u Okučane već prvog dana operacije također je bilo u funkciji ostavljanja izlaza. U kaosu na prilazima mostu u Staroj Gradišci došlo je do otvaranja vatre na kolone u bijegu te je bilo civilnih žrtava. UNCRO i međunarodni promatrači paušalno su i više po inerciji optužili Hrvate za pljačke i zločine, ali su nakon nekoliko dana ove optužbe uz isprike povukli.
Srpska katastrofa u zapadnoj Slavoniji ima nekoliko uzroka. HV je operaciju pripravila na vrijeme i pomnije nego ranije operacije. Izabrani su pogodni smjerovi i promišljeni manevar, ostvaren je razmjerno visok tempo nastupanja (oko 20 km dnevno), a osobito je bila dobra zamisao da se težište djelovanja stavi na južni i središnji dio enklave, čime su srpske snage na sjeveru ostale odsječene i dovedene u bezizlazni položaj. U cijelom ratu to je bilo prvi put da se napad ne izvodi frontalnim napadom na cijeli neprijateljev borbeni raspored, nego se odluka nastoji postići prodorima na izabranim smjerovima. To je umnogome skratilo trajanje operacije i znatno ekonomiziralo snage te omogućilo da se zaostale srpske snage neutraliziraju bez velikih napora i uz male žrtve.
U operaciji su prvi put korišteni i masivniji udari zrakoplovstva, čime je HV pokazala da je uspjela ostvariti i integraciju vidova vojske. Na vanjskopolitičkom planu Hrvatska je operaciju također dobro pripravila. Međunarodna zajednica, obaviještena o hrvatskim namjerama, prešutno je prihvatila situaciju.
Zaključak
Srbi su pokazali da nisu dorasli svojem cilju stvaranja vlastite države. Odvojena od Hrvatske, zapadnoslavonska srpska enklava (površine oko 500 km2) nije se mogla održati ni gospodarski ni vojno. Tijekom rata prostor se praznio pa ga je osim prognanog hrvatskog napuštalo i srpsko stanovništvo. Čini se da ni vlasti RSK nisu odviše marile za ovaj prostor, smatrajući ga razmjerno nebitnim. Brzi poraz 18. korpusa pokazao je sve slabosti srpskog sustava obrane. Iako su postojali jasni nagovještaji da će doći do napada i iako je zapadnoslavonska enklava bila logičan cilj, obrambene priprave bile su manjkave, a i sam početak napada potpuno je iznenadio srpsko zapovjedništvo. Zapovjednik SVK general Čeleketić ranije je bio zapovjednik 18. korpusa, a i 1991. godine sa svojom se tenkovskom postrojbom JNA borio u zapadnoj Slavoniji pa je morao poznavati teren, ali nije učinio gotovo ništa da se obrana čvršće organizira. Sastavi su bili demoralizirani i čim bi vidjeli da su im ugrožene porodice ostavljali su položaje i hrlili da svoje bližnje izvedu iz ratne zone.
Zapovijedanje je potpuno zakazalo, kako pokazuje i sraman bijeg zapovjednika korpusa. Martićeva odluka da raketira Zagreb, donesena u skladu s problematičnom idejom da se Hrvatsku odvraća realnom prijetnjom napada na objekte infrastrukture i masovnom odmazdom, bila je nerazumna i posve kontraproduktivna te je pokazala da srpsko vodstvo nije kadro strategijski razmišljati. Na desnoj obali Save nisu zamijećeni nikakvi pokreti koji bi pokazali makar simboličnu spremnost VRS da pomogne; nije djelovalo ni topništvo VRS koje je u dometu imalo hrvatske glavne snage u njihovom nastupu autocestom prema Okučanima. Vlasti u Srbiji također su indiferentno gledale na sudbinu enklave što svjedoči i podatak da je 1. svibnja predvečernji dnevnik srbijanske televizije vijest o napadu objavio tek u 18. minuti. Milošević je osudio napad, ali i raketiranje Zagreba.
Preuzeto sa portala domovinskirat-xtreemhost.
